Tobogan u more jabuka
močvara ne zna disati
požudne usne šalju hijeroglife
pucaju rajčice svjetlosti
u crnu gubicu neba
signalni bljeskovi iz raja i pakla
netko je prevaren
trudovi šalju božićne ukrase
straha
glava se okreće 666 puta
šećerno tijelo na carini
planinske zemlje
u samoposluživanju
ližem sve lutke, guraju prste
u vlažne, konvulzivne otvore
gospođa psihoza poklon djevojčici
od tisuću vati
ne može se ugasiti, ne može prestati
klokotati voda u vrletima
vrtjeti Francusku oko malog nokta
gumeni sineast je prva ljubav
i posljednja želja
strugati trnjem po pokožici
pred duhovima u autokinu
želim da me ponovo rodiš
ozloglašeni bjelokosi
u svakome vidim kostur
kad bi koža bila neprozirna
barem do jutra

Zaspati na podu kupaonice
kao na prsima grofa Antarktika
netko nevidljiv i nazalan
pokrije te medvjeđim krznom
podoji mlijekom netopira
tko je taj spasioc
nisam čista i nisam bijela
ali drugi počinju sumnjati
u sklupčano zamračenje u kutu slike
tko sve stanuje u meni
koliko lica, tajnih jezika
crnih mlijeka i ziherica
valium za drhtavu janjad
što doživljava flash-backove
epilepsiju i katatoni stupor
jer im se u sićušnim lubanjama
prži karambol straha
od slobodnog mrklog mora
sirene su inje i slatki skorbut
što mami u novo
igranje s vatrom
čovjekom iz šume
čekanje čavla
motorne pile
poljubac monstruma
potonulu omču
uvredu guje
masochisme royal
j'aime collecter
les trâces des chaussures
sur mon corps

Kad legnem gola
uz otvoren prozor veljače
pustim na sebe parkiralište,
barokne riječi, plešuće svijećnjake
rodim se ponovo
iz praznine koja ispire
poput varikine
rilca vilenica odljepljuju
kišobrane kože
i vire
u orkanski trbuh
kao staklenik omrznutih osjećaja
što me dijele od tla
i oduzimaju dah
želim zaroniti gubicu
u živu pulpu divljači
žderavo brstiti gušteraču
i onda se napućiti gordo
na sebe
jer sam izdala zavjet čistoće
nedodirljivosti i srebra
pojest ću si lice i raspesti se
nad raskršće
pregaženog motorista
moja glatka crijeva
ranjena utroba
božićni su lampioni
i lilihipske kugle, igračke
za mačje šape i djeve
što grle satanski kult
u predgrađu Los Anhalisa

Električnim očima
ona raskoljuje stijenu
kao mač kroz svježi maslac
netko ju je uključio
na struju Siriusa
pa se sada, ostakljena, nijema
boji sići među ljude
obojat će je svinjskom krvi
mutiranim kliještima obuhvatiti
pleistocenski struk
jednim lizom uniziti rubove
bodljikave haljine
nježna sluz klizi kao
ozračena jeka niz
aluvijalan vrat, stup
mlijeka, voska i leptirove sline
vilinski mamac za kožnog vampira
ona se ne boji
stopiranja, ludila, oluje,
farova u mraku,
rahlih voajera
kako je lako zavodljivim vrškom
nokta ili jezika
sasuti galaksije
u prah

Ponekad se zaboravim na radijatoru, pa se rastopim, gumeno i bjelasavo, kapljem, tečem i rastem kroz katove gorućeg tornja. Pretvaram se u plin, u parafinski miris i saten za utrobu ponosnog lijesa. Ali ako me žeravica germanskih vilenjaka i dugoušnih rilaca spasi od eksplozije i zamijesi u novo fotogenično, sklisko i melankolično tijelo, trčat ću nasred avenije, kroz kaskadersku rijeku kabrioleta, švercanih dijamanata, bendova na turneji, skakat ću kao coprnica po vjetrobranima, jer želim vidjeti kako je u tvojoj koži, gospodine Strahu, dugi plaštu, jelenku, svodniče, sadistički crnousti. Izbijanje očnjaka ne boli, zavrni mi ruku, bit ću tvoja taokinja, lebdjet ću olizana mirisom tajge, čaglja i šubare nad svojim mrtvim tijelom. Rogati i ja zaplest ćemo se u skrletni tango, smijući se mojoj dirljivoj, snjeguljičastoj crkotini, ah, poza joj je izdaja sakralnog porijekla, kako samo curi i zatečena zuri, prerezanog vrata, potrgane ogrlice, porculanska lutka. Opruge šikljaju iz razbaštinjenih udova, fakini pod gangsterskim šeširom. Crne japanske zjenice kao prepečeni skakavci, svirepo razgolićuju i sude.
A trebala je biti svečanost.

Ja sam ekspresionizam
gumena tijela
koprcaju se u ribljem oku
kao da ih kumir
jezikom miješa
raščupane gnjile heroine
mračni očni kolobari
razderane olovne podvezice
bježe od kljova
veprova u frakovima
njihove mokre kazahstanske njuške
razrovat će moje sklonište
i liznuti dvocijevkom
glacijalne noge ubogih boginja
seksa i strmog apsinta
u žestokoj čaši
tekućini razornoj poput Shive
krste se i izvijaju
ponoćni snovi Jacka Trbosjeka
o idućoj mošusnoj crnki
što uzgaja ljiljane
cakleće budućnosti
i o netaknutoj riđovki
plešućoj na zaleđenom jezeru
lisičje jazbine čuvaju me
od mojih želja
ali nož voli
s kožom
voditi ljubav

Poslije tri ujutro govorim muškim glasom. Trnovita sam. Nikad me ne možeš skinuti do kraja. Poliži moj šav na boku, na čizmi, na sjeni. Kako ćeš me pripitomiti kad nijedna pilana ne prestaje sjeći i sjeći... Oči osinje zuje, prevrću se u svom kalcijskom kućištu, bacajući čini. Tražim sve Petre izgubljene među sekvojama što krvare smolom. Drvosječa je opasnost. Sklupčane, ovijene, viseće, dvospolne, gole, čekaju vulvu neba da izlije lubanju zore, ružičastog hidrocefalusa.

Guram se kroz gomilu
ona me ranjava
bubri kao berlinski trg, zvjezdolik
na koji pada crvena kiša
kameni fetiš boje indiga
pruža ruke kao plamičke
plah kao plamenac
zmajevih krila
širokoboke žene povraćaju nakit
južnjak drma zidovima što se ljušte
žena od 777 godina
češlja kosu od ebanovine
dugačku osam katova
gotičke katedrale
zarobit ćeš me u čipki i tilu
podvožnjaka i katakombi
gdje vlada vječna pomrčina
u kosturnici naši dvojnici
otimaju špijunsku svemoć duhova
ali taj je strah
u napuštenom kinu gdje me fotografiraš
hihot podbuhlog klauna
što nas svira na violončelu
kao svetu misu
antikrista

Nakon snimanja na Sunset Boulevardu
ona povlači tušem polumjesec
nad bijelim šarenicama neznanja
insomnije i bijega bisernog praha
skrivajući kolobare naopakog križa
kao što se hijena sklapa u žbunju Nevade
oplakuje se suznim dojkama krzna
i mirisnim, oslinjenim zaušnicama Babilona
iz opalnih bočica
glača kožu, krila i laži
za svog noćnog ljubavnika s bičem
i gumenom maskom
njuška kao rilo vepra
a ona – jasmin što srče nektar
glazbe horrora i film-noira
polažući glavu pod giljotinu
ljubi svete slike
noćas će se s krivim čovjekom
odvesti do stjenjaka
kiša bikovih lubanja
i ovnujskih muda
ne znači joj ništa
iako su bistri amulet,
proroci prijetećeg zločina
žižak osamljene svjetiljke na odronu
pali se – gasi – pali
namiguje Belzebubu da
naoštri moćnu oštricu
miris krvnog bilirubina – purpurnog ulja
i vrućeg pješčanog vjetra
sovin saksofon noćas ima
orgazam!