Uz izložbu Petre Brnardić Valpurgina noć

Urednikdana20 travnja, 2016/Comments closed

Tek što je fašnik protjerao zle duhove, Petra Brnardić u Boonici saziva vještice izložbom ‘Valpurgina Noć’. Poznate kao one koje kanaliziraju nečiste sile ‘vještice’ su dežurni krivci društva koje vječito traži unutarnjeg neprijatelja, a zaboravlja kako ga najčešće možemo naći u ogledalu, okrunjenog malograđanskim poimanjem svega drugačijeg kao prijetećeg.

Stigmatizirane, vještice prihvaćaju društvenu osudu time dobivajući slobodu prakticiranja tabuiziranih čini koje znatiželjnicima otvorenog uma mogu otvoriti oči, otkrivajući im skrivena značenja na nekonvencionalne načine. Često upravo te mračne čini bacaju više svjetla na socijalne pukotine nego što to čine samoproklamirani Diogenezi.

Petrina potraga za razotkrivanjem vulgarnosti takozvanog uljuđenog ponašanja i licemjerstva ustaljenih normi odvodi ju putem seksa, nasilja, opresije, terora i ljepote. I naravno, prokazuje je vješticom.

‘Valpurgina Noć’ u cijelosti je sačinjena od serije digitalnih kolaža koje neapologetno iscrpljuju sve mogućnosti kompjuterske manipulacije foto sadržaja. Njezine vizije su šaroliko i filigranski prenesene ovom modernom tehnikom, rezultirajući apstraktnom eksplozijom feminizma, fetišizma, darvinizma, strašnog i podsvjesnog, u svrhu evaluacije programiranosti ženskih manira.

Montažnom tehnikom materijalizirane vizije dovode u sjećanje Russa Mayera na tripu projiciranog u Kubrickovo treće oko.

Njezin je rad apsolutno apstraktna eksplozija mesa i puti, orgija objelodanjenih podzemnih zadovoljstava i kušnja ukroćene ženskosti uvjetovane društvenim, patrijarhalnim konvencijama. Mesnati i blještavi, testament iskupljenja (okajanja) koliko i četvrta dimenzija tarot-karata, kolaži odlučno i nedvosmisleno postavljaju retorička pitanja vezana za žensku seksualnost, religiju, okrutnost, čulna zadovoljstva i psihoanalizu.

Uzimanje vremena za istraživanje njezina rada vjerojatno će polučiti kontradiktorne emocije u toliko intenzivnoj mjeri da će se dotaknuti pitanja feminističkih doktrina, ali ne u popularnoj pobožnoj (licemjernoj) maniri. Završni produkti su distorzije psihe, sveproždiruće i simultano katarzične, izazivajući uzbuđenje ili gađenje, opasno poput ljubljenja pod imelom i njezinog konzumiranja.

Poput stranica neke devijantne svete knjige, Petrini kolaži su rasplamsale luči nelagodne, zazorne realnosti s nagovještajem iskupljenja na zvjezdanim nebesima. Izvitoperen edenski vrt u tisuću boja kojega je sastavio izopačenik (izgnanik), sablasni fantom, ili fantomka, ako želite!

Njezine unutarnje vizije isprepliću disparatne realnosti i vežu ih karnalnim žudnjama i spregom raja i pakla, čineći stvarno nerazlučivim od nestvarnog. Njezin rad možda jest pulp, ali je li fikcija?” (Lame – O)

(Boonika Gallery in Zagreb, Croatia, April 1st – 15th 2016)