Black Widow

Zašto štikle bole, a šljoke

kao plašt reptila, pterodaktila,

metamorfoziraju u

korotu femme fatale?

Zašto se mudri ljuljaju,

a mirijadna raskoš zvijezda

opustinjači u mono-mjesec?

U škrtu, ledenu papilu,

prestravljeno oko Minotaura?

U žljezdanu, mliječnu ovulu,

occulus samrtnog straha?

U japanski ovarij oralnosti,

u šeretski sedef eremitkinje?

U sluz krokodilskog jecaja,

vlažnu prašinu zmajeva oka,

jajeta zmije što se

histerično smije nad

monumentom tvoje smrti,

konačne kao krvarenje

zidnih stijena, kao otuđen

ud, relikvija ljubavnog kaosa

Laos, prepredeni mijauk

shizofrenije.

Pirova pobjeda...

vjeđe od tila i konjice

sapleše mi skute u

čipku zimskog drveća,

pjenu rožnate sove

djevojčice su nage i rosne

u saftu mraka i noževa

ličinke im pletu vjenčanice

za lorda tame, ulje u

vodi kidiše kibuc strepnje,

kraljica je premrla,

trojanska uvala joj

žal nakaznog ničea

karnalno-visceralni

dišpet smrska izobličeno

zrcalo, drsko okomitošću

i srebrom hladnim

kao osveta u kanjonu

poginulih želja

one su trudne orhideje

luče morfij,

kričavu krv

karnevala u nebu

jezera, Jelene

jebežljive Grčke

tako lijepa, a tako mrtva

Damn! 

(2007)

https://radiogornjigrad.blog/2023/02/12/petra-brnardic-femme-fatale/