PETRA BRNARDIĆ: TARANTULA 

 

„Metodom svojevrsne disocijacije moji su se alter-egoi kreirali sami od sebe, organski i fluidno. Obično kanaliziram drevne boginje noći, magije i smrti (Lilith, Hecate, Medusa), pop-punk i goth zvijezde, dekadentne nimfete, ekscentrične, obijesne kučke i pripadnike/pripadnice različitih subkultura i kontrakultura koje me strahovito privlače. Nešto u meni glasno komunicira i snažno je povezano s arhetipskim bićima, jer su one snažne predstavljačice kvaliteta koje bih željela imati u preobilju, one su osnažujuće i emancipirajuće i posjeduju mističnost i neodoljivu, nedodirljivu privlačnost neposlušnih, nestašnih, buntovnih, nemirnih, nespokojnih, ikonoklastičnih i anarhističnih antiheroina. Vrlo sam uzbuđena idejom fuzije mitološkog i suvremene prezentacije.“

 

„Gradim slike divljih, pomahnitalih, opsjednutih žena, kao simbol Ida i fosforescentnog carstva neinhibirane želje i žudnje i beskrajnog, obilnog, neizmjernog užitka, naspram suhom i besplodnom Superegu (Isabelle Adjani u filmu  ‘Possession’ moj je omiljeni primjer, moja duhovna životinja), istovremeno zatočene i porobljene svojim žudnjama i u kontroli nad njima.“

 

 

„Moje stvaralaštvo mi omogućuje transformacije vlastitog lika, rekreiranje i poigravanje citiranim motivima iz pop-kulture i prošlosti; koje izmještam iz njihovog originalnog habitata i bacam u nove, surealne, fantazmatske, gljivarske šume asocijacija. Uzimam sirov materijal postojećih boljetica i režanja unutrašnjih traumatiziranih zvijeri i iz njih krojim utopijsko-distopijske arhipelage.“