srijeda, 26. studenoga 2025.








 Lick My Pain (inspired by my digital 80s vaporwave drawing of the same name)

Objavio/la u

1 komentar:

  1. Zeljko Deverlija Gerro2. prosinca 2025. u 02:05

    Otkriti svijet mašte i multimedijskog umjetničkog djelovanja Petre Brnardić pravo je zadovoljstvo, jer otkrivaš na samo nove svjetove izvanjskog nego još i više onog nevidljivog unutarnjeg, kojeg imamo svi u sebi, i po čemu smo sličniji jedni drugima, bliži, nego po onom izvanjskom, kao što je izgled, boja kože, političko opredjeljenje, pa čak i seksualno. A o tome Petra voli kontinuirano ispitivati ljudske granice, pa se često skrivajući iz Lilith-ovskih alter ega, spušta ne samo u podzemlje svijeta u kojem živimo zadnjih nekoliko tisuća godina, nego i u vlastito podzemlje, gdje otkriva svu ranjivost vlastite osobe, ali i ogromnu snagu kojom bizarno i avangardno pomiče granice svakodnevnog promišljanja o svrhovitosti ljudskog života. Ne vidim je nikako umjetnicom u sferi feminizma, kako je poneki kritičari i analitičari vole svrstati, jer je prije svega originalna, posebna i svoja. Fragilna, ali ustrajna u borbi za ravnopravnost ne samo spolova, nego slobode izražavanja, mišljenja, a nadasve umjetničkog stvaranja. Jer biti dio grupe ili pokreta, svakog velikog umjetnika samo ograničava, i odmah spušta u konvencionalna razvrstavanja i ladice, radi lakše manipulacije, i kontrole 'ne daj bože' prevelikih iskakanja iz žabokrečine nametnutih sustava vrijednosti kako u društvu, tako i umjetnosti. I naravno da u takvim uvjetima netko kao ona ne može postati popularan, društveno relevantan, priznat, uspješan. Mora se nažalost boriti svakodnevno za svoj mali komadić svijetla koji se probija kroz svodove tamnog podzemlja u koji se često spušta i tamo pronalazi barem mir.
    Ali bez svijetla nema života. A samo dok živi može i dalje stvarati novi svijet, bolji, ljepši, kao što ga ona svakodnevno stvara u svojim predivnim radovima. Niti je vidim kao vampira, niti mitsku ženu, božicu podzemlja, gutačicu žena i muškaraca, izazovnu Kirku, Perzefonu, Lilith, Afroditu, ili tko zna koju ikonu koja bi činila nekom drugom nešto brutalno vulgarno ili krvavo nasilno. Ona samo daje ljubav neizmjerno, a kao da ima strah od uzvraćanja, bilo muškog ili ženskog. Ljubav te može rastrgnuti u komadiće, pretvoriti u divlju zvijer, ali će te pretvoriti u božju česticu koja vječito plovi svemirom. I da li ima ljepšeg puta, nego se opterećivati, matrijarhatom, patrijarhatom, političkim sustavima, društvenim pokretima, kad je cijeli svijet sažet u duši samo jedne osobe u kojoj se prelamaju sve te silnice u borbi se za mali komadić vječnosti. A to Petra nosi u sebi i u svakom svojem djelu govori nam o ljubavi, bilo da se od nje skriva, ili je naglašava užitkom, boli ili vlastitom žrtvom. I kad te netko svrstava u feministicu, onda te s pozicije muške snage proglašava odmah slabijim spolom koji se kao bori za ravnopravnost. Petra je krhka i fragilna, ali nije slaba, dapače, jača je od većine muškaraca, i to hrabro govori u svojim radovima. I neka tako nastavi. Jer čini ovaj život svrhovitim.
    Željko Đeverlija Gerro

    OdgovoriIzbriši

Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)