Posing with a particle of one of my first large-scale paintings in the middle 90s (analog magic) :)

 

 Dubrovnik (1997)

Iščupala je svoje srce kroz grlo i bacila ga gangsteru pod čizmu. Srce se koprcalo u blatu kao probodena jegulja ili epileptična čegrtuša, no tako je željelo eksplodirati kroz hife i saprofite safirnog, žljezdanog svemira i postati Bog svog podruma, pagode i piramidalnog nebodera, pompoznog prepucija purpurne pume. Pogansko proljeće s djevicama što se vrtlože na trećem oku propucale džungle. Bacila se na koljena i molila za oprost božicu bombajskih lubanja, poljubila odraz u zrcalu i karminom ocrtala idola od ruža i hijacinta, ovnujski zabila glavu u zlato neproničnog stakla da jezikom ulovi usnene jesetre svoje dvojnice što miriše na kišu i pinije pred oluju. Parošci i paperje, ljuskice i štrge propupale su u golemo anemonično astralno biće od boja neznanih terestrijalnom. Raskošna mreškava halucinacija razbujala se u pipcima polipoznog virusa iridiscentne požude, škakljajući zrak zaumnim vriscima i treperavim šapatima zaspalog monstruma omnipotentne, hiperfalične, bulbovulvozne ljubavi. Njezine buntovne pizzicato djeveruše kupaju se u bambusu i sangriji nježnih, vjeverjih, pinkastičnih ljeta i ljuljuškaju štiklama nimbusa i oporih fahrenheita, pijane od otrovnoljubičastih snova o lansiranju u visprene vrulje Vege. Njihove goleme riblje oči kolutaju u crnim konkavima koštanih srcolikih njuški, usnice poput hladnih suza rakovica. Jastozi se veru po zastorima zapadnog vihora, ti nisi stvaran, ni modra vatra u golemom zrcalu napuštenog, bodljikavog dvorca, ni ove papirnate ruke i zastave od vena i lišajeva i krvi vampirove pokćerke. Njezina nevinost prosuta po porculanu kao raslinjene ličinke, pelud, prah valovi ližu žal svjetlucavim krhotinama ammetistne crnosti. U povoju od ljiljana kao visokih, žeženih palmi, posestrime posrću plačući ariju grčke brodolomke. I čarke škripe kao skuti hipnagogne prikaze, sinusoide boli, avion zabijen u stijenu, odronjeni nokti niz slane zaliske tvoje kože, niz planinu, niz kolovrat zauzdanog plača, grlo u betonu sigama tunelu straha, crvenom šakom stežeš mi grlo, tjesnacima i vrletima deve kroče u moj požar ledenog mjeseca, strmo ušće okomitih lijesova, nudim ti usnama porezotinu zapešća, pulsirajuću, vrelu, malaksalu i slanu. Kao topli mrak butina u gnijezdu gujinih mladunaca.

(Early 2020s) 

- Collage/painting: January 2025 - 

 

Hologram srca na čokoladnom heroinu

Bilježi palpitacije sirotišta.

Njegove grlice pomahnitalo se zabijaju

U zrcala i limfatično klize

Niz brazgotine ledena stakla,

Kao kakaovski premaz izdahla neba,

Kaučuk raspločene, plačne žlijezde

Venerinih haltera.

Zapaljeni helikopteri

Optočuju ružičastim dimom punka

Krater zemaljske usne, i graciozne

Pume ližu izvorište mojih cvjetastih

Samoća, dok mi tvoja paklena šapa

Steže prsište u čelične okove

Astmatičnih zvijezda.

Pirolizom dopireš do najodanijih odaja,

Prepreden kao zloguko predući leopard,

S mislima o najslasnijem pokolju

Na dan svete Vasilise

I svetica u dokoljenkama

Mrkobradog Hada.

Tvoja Perzefona izgubila je točku sjevera

I ne poznaje puteve povratka

U strmoglavo grotlo

Zjapećih ralja zimogroznice,

U krvavu kašu svih tvojih

Umorenih Lolita

I izdahnulih konkubina.

I dolaziš mi položiti žrtvu pred stopala,

Kao vazal i paž,

Kao pripitomljen vuk,

Kao zaklana laž,

Kao vijenac ruža kojim me kruniš

Na plamenom kaminu svetišta

I ja gola u hermelinu

(s trofejnom jarčetinom na ziđu)

Japanka vezana

Malaričnim jezikom

Istočnog, seksualnog Krista

 

(late 2010s)

- Illustration/Glitch Art: January 2025 -  

Ja sam sav svoj bol

Svemirka u ljubičastom skafanderu

Svojih tjelesnih lučina, ehoidna,

Elongirana, zalelujana, u krošnji

Mjehura od pljuvačke kojom si me

Slijepio u svojem perverznom, magovitom

Eksperimentu, čelična proteza Kasiopeje,

Blistava konstrukcija čije kapljice iskre

I žmirkaju na nuklearnom suncu, istočniku

Fuksije, omagljena povijušama lahoravih sluzi

Krv nadire, kulja, plavi i suklja

Klizištima mojih stezuljastih noći,

Odronima mojih grozdastih dojki

Kojima se resim kao cijanozna Kali

Na vihorima išamaranoj goleti što

Kao bradavica strši sred pijanog oceana,

Bačena u azur i kobalt sušičavog duševlja

Što želi ispiti moje korozne srčike

Poput izobličenog akta na bakrenom pladnju,

Što ga krakeni i vodorige istaču i tanje

Pincetama, raspolučuju škarama za ruže,

Forenzički pomno, u vatrometnom ushitu,

I očne im se jabučice množe

I kote izbom kao kunići gruzijskog

Proljeća, kao mozart kugle

U maraskino mortuariju,

Bezruke kontese što pleše mambo

S odsjevima mojih višestrukih ličnosti,

S bjelošću plamenliznih duhova

U ahatu ognjenih ljiljana

Strovaljenih u zjapeće usne rane

Što se tako osorno opire cijeljenju

I cijedi na plahte kao

Davno zaboravljen

Pomodrjeo

Pocrnjen

Pougljenjen

leš

davno

Zaklane

Nevinosti

 

(Early 2020s)

- Photos and Collages: January 2024 - January 2025 / variable -