petak, 9. siječnja 2026.






Ja sam sav svoj bol

Svemirka u ljubičastom skafanderu

Svojih tjelesnih lučina, ehoidna,

Elongirana, zalelujana, u krošnji

Mjehura od pljuvačke kojom si me

Slijepio u svojem perverznom, magovitom

Eksperimentu, čelična proteza Kasiopeje,

Blistava konstrukcija čije kapljice iskre

I žmirkaju na nuklearnom suncu, istočniku

Fuksije, omagljena povijušama lahoravih sluzi

Krv nadire, kulja, plavi i suklja

Klizištima mojih stezuljastih noći,

Odronima mojih grozdastih dojki

Kojima se resim kao cijanozna Kali

Na vihorima išamaranoj goleti što

Kao bradavica strši sred pijanog oceana,

Bačena u azur i kobalt sušičavog duševlja

Što želi ispiti moje korozne srčike

Poput izobličenog akta na bakrenom pladnju,

Što ga krakeni i vodorige istaču i tanje

Pincetama, raspolučuju škarama za ruže,

Forenzički pomno, u vatrometnom ushitu,

I očne im se jabučice množe

I kote izbom kao kunići gruzijskog

Proljeća, kao mozart kugle

U maraskino mortuariju,

Bezruke kontese što pleše mambo

S odsjevima mojih višestrukih ličnosti,

S bjelošću plamenliznih duhova

U ahatu ognjenih ljiljana

Strovaljenih u zjapeće usne rane

Što se tako osorno opire cijeljenju

I cijedi na plahte kao

Davno zaboravljen

Pomodrjeo

Pocrnjen

Pougljenjen

leš

davno

Zaklane

Nevinosti

 

(Early 2020s)

- Photos and Collages: January 2024 - January 2025 / variable - 

Nema komentara:

Objavi komentar