Ja sam sav svoj bol
Svemirka u ljubičastom skafanderu
Svojih tjelesnih lučina, ehoidna,
Elongirana, zalelujana, u krošnji
Mjehura od pljuvačke kojom si me
Slijepio u svojem perverznom, magovitom
Eksperimentu, čelična proteza Kasiopeje,
Blistava konstrukcija čije kapljice iskre
I žmirkaju na nuklearnom suncu, istočniku
Fuksije, omagljena povijušama lahoravih sluzi
Krv nadire, kulja, plavi i suklja
Klizištima mojih stezuljastih noći,
Odronima mojih grozdastih dojki
Kojima se resim kao cijanozna Kali
Na vihorima išamaranoj goleti što
Kao bradavica strši sred pijanog oceana,
Bačena u azur i kobalt sušičavog duševlja
Što želi ispiti moje korozne srčike
Poput izobličenog akta na bakrenom pladnju,
Što ga krakeni i vodorige istaču i tanje
Pincetama, raspolučuju škarama za ruže,
Forenzički pomno, u vatrometnom ushitu,
I očne im se jabučice množe
I kote izbom kao kunići gruzijskog
Proljeća, kao mozart kugle
U maraskino mortuariju,
Bezruke kontese što pleše mambo
S odsjevima mojih višestrukih ličnosti,
S bjelošću plamenliznih duhova
U ahatu ognjenih ljiljana
Strovaljenih u zjapeće usne rane
Što se tako osorno opire cijeljenju
I cijedi na plahte kao
Davno zaboravljen
Pomodrjeo
Pocrnjen
Pougljenjen
leš
davno
Zaklane
Nevinosti
(Early 2020s)
- Photos and Collages: January 2024 - January 2025 / variable -







Nema komentara:
Objavi komentar