https://www.instagram.com/reels/DYKKCEDOcGL/

 

 

"Marilyn in the Womb of Ishtar" (2026)

Ovo je nelinearna, fragmentarna, psihodelična, futuristička glitch priča o putovanju kroz emocionalne krajolike hipersenzitivne, ali i drčne žene, koja tektonska i želatinozna podrhtavanja svojih rana pretvara u rascvjetale, bujne metafore, i o njezinom uranjanju u vrtlog lucidnog, živopisnog sanjanja. Riječ je o Ishtar, koja u vizualni pandemonij filma ulijeće kao heroina iz moje poezije, kao zasanjana latex dominatrix. Njezini višestruki identiteti istovremeno se komplimentiraju i sudaraju, francuski ljube i kolidiraju, uvijaju i ekspandiraju, u distopijskom arhipelagu žudnje punom utopijskih vizija. Njezino tijelo i lice dezintegriraju se i tope kroz strastvenu igru glitch procesa, pukotina i seizmiku digitalnih fraktura kroz koje projekcije fluidno cure u paralelne kozmose, a ona pleše kao opsjednuta u džungli uma, kao u nekom prljavom, šarenom, neonskom underground discu. Poričem apolonsku, mušku, linearnu, faličnu, crno-bijelu, raketnu ambiciju cerebralnog uma i uvodim bogati, raskošni, dekadentni, euforični, dionizijski princip i senzualno obilje ženskih arhetipova koji blistaju živahnom ambivalentnošću destrukcije i libida, kastracije i požude, krhkosti i drskosti, poput poganskih i barbarskih dragulja i kristala iz rudnika, špilja i divljeg bioluminiscentnog oceanskog ekosustava. Slavim eskapizam u orgiju osjetila i perverzija, pozivajući u stanje opijenosti. Filmom drhturi i leluja tmuran, krepuskularan element melankoličnih sedimenata i mračnih dubinskih struja prošlih trauma i pulsirajućih rana, close-upovi zaprepaštenih filmskih diva svjedoče o raslojavanju i tinjanju u zapljuskajima disocijacije. Ali nanose i kalcifikate tih oporih boli pretvaram u tropsko cvijeće halucinantne bujnosti i kinky zaigranosti.. Protagonisti su božice, vampovi i šamanski shapeshifteri, uronjeni u kozmičku magiju proročanskih rituala, u carstvu fantazija i snova. Ishtar je u mojoj priči boginja perverzng seksa iz vrtova slatke torture, ali i ikona razornog bijesa, noćno božanstvo koje poput Perzefone putuje podzemljem, i oplođuje električne krajobraze psihe rosnim orhidejama i putenim medom sladostrasti, svoj otrovni gnjev kanalizirajući kroz egzotične susrete u carstvo čula i ljubavne raspojasanosti. Magični elementi pletu poetsku priču o brojnim umiranjima i ponovnim rođenjima ili novim inkarnacijama, u cikličkom, ritualnom ritmu svemira, koji vibrira u odjekujućim valovima psihe. Tijelo je hram i oružje, crkva u kojoj se odvija svečanost seksualne liturgije, samoafirmacije i emancipacije ženskog principa kroz prolaske kroz vatrene obruče nizova kušnji, no onkraj pojma grijeha, jer sve što se kuša iskustvom esencijalni je nukleus, tkivo arhitekture identiteta koje slavim tako da ga spašavam vještičje lomače.

No potom, zaokret: nakon povratka s rezidencije i stropoštavanja u ambis gripe, sanjala sam dug, lud, grozničav i izuzetno živ i detaljan san nalik filmu u ludim, tehnikolor bojama, sa zanosnim transseksualcima i drag queens i Marilyn Monroe. Marylin bila je s bijelim zecom, s posve bijelom blonde kosom, sićušna, poput babuška lutke, sakrivena ispod bijele pustene tkanine, ja sam podizala njen rub da ju mogu vidjeti, stidljivo smješkajuću, ljubeći zečića, i njezinu putenu, uplašenu njušku) . Marilyn je bila bijela kao biser, svjetlucava kao sedef, prhka kao šaumpita i nestvarna kao nebo pred oluju. I posve nezaštićena, drhtureći kao u kakvoj školjci, mekana, ljupka i anđeoska. Uvijek kao svoju ranjivu srž sanjam mjesečasto blijede likove ili albino mačke, kuniće i druge krznene mladunce, u sablasnom kontrastu sa zažareno crvenim očima. I ta ružičasta koža usana koja simbolizira izgubljenu nevinost. Marilyn je univerzalna ikona senzualne ženstvenosti, gotovo religiozan objekt pop-kulture i kolektivnog sjećanja, i martir žrtvovan u ime svih djevojaka, djeva i žena koje se nisu mogle obraniti od okrutnosti svijeta. Pomalo riskantno postavljam je u ulogu ženskog Isusa, i iznjedrujem paralelu između nje i drevne, karnalne, opasne, omnipotentne Ishtar, kao lunarna bliještavost nebesa što se ulijeva u naftno crnu krv infernalne gladi. Tako obje polarnosti zaokružuju možda idealni ženski (id)entitet ili unificirani arhetip, kao zmija koja grize svoj rep u oku uragana. I to vjenčanje suprotnosti i kontradikcija spiritualna je svečanost koja zacjeljuje i zašiva kratere, pukotine i pjenušavo ranjave kanjone psihe.