Posing with a particle of one of my first large-scale paintings in the middle 90s (analog magic) :)

 

 Dubrovnik (1997)

Iščupala je svoje srce kroz grlo i bacila ga gangsteru pod čizmu. Srce se koprcalo u blatu kao probodena jegulja ili epileptična čegrtuša, no tako je željelo eksplodirati kroz hife i saprofite safirnog, žljezdanog svemira i postati Bog svog podruma, pagode i piramidalnog nebodera, pompoznog prepucija purpurne pume. Pogansko proljeće s djevicama što se vrtlože na trećem oku propucale džungle. Bacila se na koljena i molila za oprost božicu bombajskih lubanja, poljubila odraz u zrcalu i karminom ocrtala idola od ruža i hijacinta, ovnujski zabila glavu u zlato neproničnog stakla da jezikom ulovi usnene jesetre svoje dvojnice što miriše na kišu i pinije pred oluju. Parošci i paperje, ljuskice i štrge propupale su u golemo anemonično astralno biće od boja neznanih terestrijalnom. Raskošna mreškava halucinacija razbujala se u pipcima polipoznog virusa iridiscentne požude, škakljajući zrak zaumnim vriscima i treperavim šapatima zaspalog monstruma omnipotentne, hiperfalične, bulbovulvozne ljubavi. Njezine buntovne pizzicato djeveruše kupaju se u bambusu i sangriji nježnih, vjeverjih, pinkastičnih ljeta i ljuljuškaju štiklama nimbusa i oporih fahrenheita, pijane od otrovnoljubičastih snova o lansiranju u visprene vrulje Vege. Njihove goleme riblje oči kolutaju u crnim konkavima koštanih srcolikih njuški, usnice poput hladnih suza rakovica. Jastozi se veru po zastorima zapadnog vihora, ti nisi stvaran, ni modra vatra u golemom zrcalu napuštenog, bodljikavog dvorca, ni ove papirnate ruke i zastave od vena i lišajeva i krvi vampirove pokćerke. Njezina nevinost prosuta po porculanu kao raslinjene ličinke, pelud, prah valovi ližu žal svjetlucavim krhotinama ammetistne crnosti. U povoju od ljiljana kao visokih, žeženih palmi, posestrime posrću plačući ariju grčke brodolomke. I čarke škripe kao skuti hipnagogne prikaze, sinusoide boli, avion zabijen u stijenu, odronjeni nokti niz slane zaliske tvoje kože, niz planinu, niz kolovrat zauzdanog plača, grlo u betonu sigama tunelu straha, crvenom šakom stežeš mi grlo, tjesnacima i vrletima deve kroče u moj požar ledenog mjeseca, strmo ušće okomitih lijesova, nudim ti usnama porezotinu zapešća, pulsirajuću, vrelu, malaksalu i slanu. Kao topli mrak butina u gnijezdu gujinih mladunaca.

(Early 2020s) 

- Collage/painting: January 2025 - 

 

Hologram srca na čokoladnom heroinu

Bilježi palpitacije sirotišta.

Njegove grlice pomahnitalo se zabijaju

U zrcala i limfatično klize

Niz brazgotine ledena stakla,

Kao kakaovski premaz izdahla neba,

Kaučuk raspločene, plačne žlijezde

Venerinih haltera.

Zapaljeni helikopteri

Optočuju ružičastim dimom punka

Krater zemaljske usne, i graciozne

Pume ližu izvorište mojih cvjetastih

Samoća, dok mi tvoja paklena šapa

Steže prsište u čelične okove

Astmatičnih zvijezda.

Pirolizom dopireš do najodanijih odaja,

Prepreden kao zloguko predući leopard,

S mislima o najslasnijem pokolju

Na dan svete Vasilise

I svetica u dokoljenkama

Mrkobradog Hada.

Tvoja Perzefona izgubila je točku sjevera

I ne poznaje puteve povratka

U strmoglavo grotlo

Zjapećih ralja zimogroznice,

U krvavu kašu svih tvojih

Umorenih Lolita

I izdahnulih konkubina.

I dolaziš mi položiti žrtvu pred stopala,

Kao vazal i paž,

Kao pripitomljen vuk,

Kao zaklana laž,

Kao vijenac ruža kojim me kruniš

Na plamenom kaminu svetišta

I ja gola u hermelinu

(s trofejnom jarčetinom na ziđu)

Japanka vezana

Malaričnim jezikom

Istočnog, seksualnog Krista

 

(late 2010s)

- Illustration/Glitch Art: January 2025 -  

Ja sam sav svoj bol

Svemirka u ljubičastom skafanderu

Svojih tjelesnih lučina, ehoidna,

Elongirana, zalelujana, u krošnji

Mjehura od pljuvačke kojom si me

Slijepio u svojem perverznom, magovitom

Eksperimentu, čelična proteza Kasiopeje,

Blistava konstrukcija čije kapljice iskre

I žmirkaju na nuklearnom suncu, istočniku

Fuksije, omagljena povijušama lahoravih sluzi

Krv nadire, kulja, plavi i suklja

Klizištima mojih stezuljastih noći,

Odronima mojih grozdastih dojki

Kojima se resim kao cijanozna Kali

Na vihorima išamaranoj goleti što

Kao bradavica strši sred pijanog oceana,

Bačena u azur i kobalt sušičavog duševlja

Što želi ispiti moje korozne srčike

Poput izobličenog akta na bakrenom pladnju,

Što ga krakeni i vodorige istaču i tanje

Pincetama, raspolučuju škarama za ruže,

Forenzički pomno, u vatrometnom ushitu,

I očne im se jabučice množe

I kote izbom kao kunići gruzijskog

Proljeća, kao mozart kugle

U maraskino mortuariju,

Bezruke kontese što pleše mambo

S odsjevima mojih višestrukih ličnosti,

S bjelošću plamenliznih duhova

U ahatu ognjenih ljiljana

Strovaljenih u zjapeće usne rane

Što se tako osorno opire cijeljenju

I cijedi na plahte kao

Davno zaboravljen

Pomodrjeo

Pocrnjen

Pougljenjen

leš

davno

Zaklane

Nevinosti

 

(Early 2020s)

- Photos and Collages: January 2024 - January 2025 / variable - 

 https://www.instagram.com/p/DRtS8K-EtmQ/

My artwork at Glitch Art Brazil, 

Glitch Art International Online Exhibition

(from my exhibition series "Neptune Avenue - Overdose on Dreams") 

Venereal Virulentia 

(Hot Blooded Mezzanine) 

- god is a woman - 

 

 

 

Exploding Vasculature of The Subway Danseuse 

(BDSM Aphrodite) 

 "Black Slime, Black Bile, Black Blood"

(Injection of Lustful Intruders) 

 Hentai Hikikomori (Moon Veins)

 Lick My Pain (inspired by my digital 80s vaporwave drawing of the same name)