Izlet u Napulj

 

 

Progoniti se, sljubiti se sluzavo sa svojim unutrašnjim dušolizom. Napirlitanim, omoričnim sladoledom kobne baršunaste kušnje.

Te mošusne indigo-večeri pokćerke sladolednog raja, ledene kreme od pistacije, manga i frapučina slijevale su se niz vodopade koje su štrcali gargojli iz fontane baroknog trga s italo disco laserima koji su pucali iz kafeterija i rešetkama odjevičene prozorčadi zažarenih podrumskih klubova. Kao visoka android-žena kože boje bazenske vode i narančaste kose sa seksi šiškama. I napućenim kremastim sisama. Cranky-crunchy-chilly.

 I zaista, tu je kloridno-cijanidna žena, što zvekeće visokim, pločastim zubima, zveckavo škaruje akrilnim kandžama astečkog tirkiza i gušterskog zelenila, i trepeće nabreklim pomodrjelim usnama kao trudni ljubičasti puž. Ili rak, što nazalno pjeva arije u koridi. Ili divni leš s dna ledena jezera.

Androidna žena diči se šeširom od jastoga i golemim jedrima na leđima, poput svilenih, futurističkih, ubojitih špic-krila. Divovska je, opkoračuje planine i nebodere i liže pamučne oblake, te šećerne vune od čavala i arsena. Krakata ledolomka, osinjeg struka i blještavih vretenastih stegna, potpeticom škaklja gizdave, kruškaste gospođe iz limuzina što u pernatim toaletama hrle u hotel Fluoxiennes, ili apartmane Mesalina s raketama za telepatske orgazme.

Narančasta vrluda bokovima, paleći vlažan, zagušljiv, vreo zrak metropolisa, komešajući žudnju sićušnih okatih ljudolikih mravaca. Svaki njezin ma i najleptiričniji koračić trese bibavicu podzemnih terarija, razbuđuje aligatore i uznemiruje sijamske mačke što se nježno ševe i žestoko puše Drinu.

Dok poput vilinske grmaljke plahutavo tutnja kamenim kalama i katakombama za tajne sastanke ljubavnika u balonerima što skrivaju mefistovsku nagost, zaprepaštenjem zapapreni sicilijanski stričevi violinskih brčića i metrese utegnute u biserni taft hvataju se panično njezinih potpetica, da bi ih tandžerinska heroina nehajno otresla kao pepeo s cigarete ili zgazila kao sprženu foliju što ju ljube jahači zmaja na azbestnom tepihu pokrivenom svjetlucavim konfetima i ostacima kokaina sedamdesetih.

Lučki jedrenjak postao je raskošno krunsko oglavlje, titanska tijara homicidnog sijevanja, a jahte ciktave ukosnice, krijesnice Hada. Iscjedak mjeseca luči joj šljokice na izrezbarene lične kosti, taj dijamantni špic južno migriranih rogova. Kišnica joj peludno rosi savršenu mliječno-kokosastu put, plazmatični pergamentni pliš balzamiranih lutkastih djevuški.

Odjednom, svemirka mandarinskih vlasi ovlašno skida plastičan crveni mantil, umorna od gizdavog zavođenja, i guzovima sjeda na monumentalnu, sunčevim stidnicama opaljenu piazzu, širi noge i postaje vilovit šator za uspjenjene rijeke trbušastih, anoreksičnih, rahitičnih, sujevjernih, nevježastih, trulih i paprenih, tajkuna, magnata, oligarha i maharadža, iznenada magnetski privučenih njezinom mezopotamskom karizmom špijunke, i mirisima aleksandrijskih odaja. Iz svih arterija grada odjednom dojezeruje horda i u melizmu savršene koreografije merino ovčica što prelaze pustinjsku cestu plahovito i isprva oprezno, no potom željno ulazi u njezino međunožje. U portal paklenog ponora.

 Tamnogrimizni sluzavi baldahini i arkade žilja i požilja pozdravljaju ih bludnim i ljepljivim, oblapornim kapljicama, sonornim disanjem kao prigušenim trubljama, potmulim treperenjem snenog, pritajenog čudovišta. Mesnate sige i sluzavi stalaktiti utrobe pulsiraju u ritmu mamba, trepetljike pružaju svoje jeguljaste vratove i metiljave jezičce i obavijaju ovčicu po ovčicu, štrcajući po njima ljepljiv malinast sirup i slanu, gustu krv, prskajući ih sokovima zvjezdanih žlijezda, pletući magmatične mreže i zmijske miome oko gospara u frakovima i djevi na koturaljkama.

Bilabijalne drakulije tresu viseće svijećnjake, lelujavi lignjuni krvavih ruža kočoperno krste vakuum krijestama uzdahtalog vrištanja. Anakonde vena, lijane od tetiva, tkiva silnog diva, čaraju i baraju opći pomor i posjekline, uvlačeći se kao guje u očne duplje, u školjke spola. Plivaće kožice obujmljuju lubanje i stežu grkljane, grožđice i kvržice bljuju pulpu masnog mrijesa bijesne napaljenosti.

Plikovi i polipi, te glavice uterusne žudnje, postaju grozne, razrogačene očne jabučice i vampirske usne što grizu i sišu sve pred sobom, i odjednom se iz dubine sruči uragan što zakovitla uzorite građane poput veš-mašine u golemi, mahniti vir, u vrelu, virulentnu vrulju što rastapa kože, tkiva i kose i melje ih i sljepljuje u silovite preplete preneraženih tjelesa. Grud žvače mozak, šaka se zakapa u piromansku pećnicu trbuha, sovin kljun kljuca sirenski rep, falusi se u panici rascvjetavaju u anemone, eksplodira purpur troglavih beba, ružičasta novorođenčad kaplje po smrskanim kostima i množi se poput gremlina.

 Cika, vriska, stenjanje, tuljenje nautilusa i glazba olujnih orgulja raspomamljenih jajnika poput hobotnice prodire u sve otvore karnalnog grada, i neki nevidljivi bog trorog, diablo požarnih plućnica  poput operne dive zaurla poplavu menstrualnog oceana. Pjenušavog kao vino intergalaktičkog orgazma što se manijački zabija u puding grimizne puti, u kašu kanibalskog rajca, u lavu libidne lunatičnosti. Skrletna plima kao progutani plač probija u pijani brod, mistični tunel strave u kojem je sve moguće i svašta se može dogoditi zagristi napasti ujesti usisati. Ustobočiti istočiti sažvakati proždrijeti pljunuti ispovratiti ubiti.

 

 

I najcrnji dan će proći.

Neprijatelj je odgmizao kao ušlagirana zmija.

Mokri plašt povukao je za sobom sve larve,

Krpelje i škorpione.

Prodisat ću kad budem oslobođena.

Iz linoleumskog,kamfornog,farmakonskog

Pakla.

Svi zovu i ječe, potonuli telefon mrmori:

trenutno nedostupna.

Žao mi je. Ližem si rane kao kučka,

Kuče-mače-pokislo svrače.

Dječje brojalice odzvanjaju u mjehurima

Udaljenih, paučinskih fjordova.

Zavukla sam šaku u srce i izvukla

Ključ. Ljepljiv, vlažan, modar,

Tajanstven.

Blistav i krvav u pudingu

Pulsirajućem kao

Jednooki vanzemaljac.

Mliječna mrena u grimiznom Aherontu.

Srce je čelična viktorijanska kutija

S mezmeričnim ornamentima.

Muzička i grobna, mašina za slatkiše

Kisele i gorke, stezanje čeljusti

Kao ljubavnica metamfetamina.

Supersonična autocesta u

Provaliju boli,

Čekaš me kao egzekutor

Gušterski bljujući vatru,

Injekcije i giljotinu.

Moje iskrvareno truplo

Stoglava je aždaja tvoje savjesti.

Moje uskrsnuće – poetska pravda,

Cvijet koji te ranjava svojom

okrutnom ljepotom.

Ne želim vjerovati u nesreću.

Ne želim vjerovati svom strahu.

Ne želim dim u grlu, požar u plućima,

Noževe što mi komadaju utrobu

U kružnom žvakanju odvratne labrnje

psihotičnog inferna.

Konačno sam jestiva i slatka

U narančastim palmama Kambodže.

Zabranjena ljubav odvezla je uže

I otplovila iz mog vrta od trnja

Bez ruža. K pučini, k pučini,

K drugoj, tamnoj polutci,

Zauvijek izvan vidokruga.

Zbogom, riblje oko.

Vrelo sunce raskriljuje svoje bakrene

Podsuknje i guta me

U svoja stegna

Kao dobra vještica Istoka.

Iščupala je svoje srce kroz grlo i bacila ga gangsteru pod čizmu. Srce se koprcalo u blatu kao probodena jegulja ili epileptična čegrtuša, no tako je željelo eksplodirati kroz hife i saprofite safirnog, žljezdanog svemira i postati Bog svog podruma, pagode i piramidalnog nebodera, pompoznog prepucija purpurne pume. Pogansko proljeće s djevicama što se vrtlože na trećem oku propucale džungle. Bacila se na koljena i molila za oprost božicu bombajskih lubanja, poljubila odraz u zrcalu i karminom ocrtala idola od ruža i hijacinta, ovnujski zabila glavu u zlato neproničnog stakla da jezikom ulovi usnene jesetre svoje dvojnice što miriše na kišu i pinije pred oluju. Parošci i paperje, ljuskice i štrge propupale su u golemo anemonično astralno biće od boja neznanih terestrijalnom. Raskošna mreškava halucinacija razbujala se u pipcima polipoznog virusa iridiscentne požude, škakljajući zrak zaumnim vriscima i treperavim šapatima zaspalog monstruma omnipotentne, hiperfalične, bulbovulvozne ljubavi. Njezine buntovne pizzicato djeveruše kupaju se u bambusu i sangriji nježnih, vjeverjih, pinkastičnih ljeta i ljuljuškaju štiklama nimbusa i oporih fahrenheita, pijane od otrovnoljubičastih snova o lansiranju u visprene vrulje Vege. Njihove goleme riblje oči kolutaju u crnim konkavima koštanih srcolikih njuški, usnice poput hladnih suza rakovica. Jastozi se veru po zastorima zapadnog vihora, ti nisi stvaran, ni modra vatra u golemom zrcalu napuštenog, bodljikavog dvorca, ni ove papirnate ruke i zastave od vena i lišajeva i krvi vampirove pokćerke. Njezina nevinost prosuta po porculanu kao raslinjene ličinke, pelud, prah mrtve majke. U povoju od ljiljana kao visokih, žeženih palmi, posestrime posrću plačući ariju grčke brodolomke. I čarke škripe kao skuti hipnagogne prikaze, sinusoide boli, avion zabijen u stijenu, odronjeni nokti niz slane zaliske tvoje kože, niz planinu, niz kolovrat zauzdanog plača, grlo u betonu sigama tunelu straha, crvenom šakom stežeš mi grlo, tjesnacima i vrletima deve kroče u moj požar ledenog mjeseca, strmo ušće okomitih lijesova, nudim ti usnama porezotinu zapešća, pulsirajuću, vrelu, malaksalu i slanu. Kao topli mrak butina u gnijezdu gujinih mladunaca.