Iščupala je svoje srce kroz grlo i bacila ga gangsteru pod čizmu. Srce se koprcalo u blatu kao probodena jegulja ili epileptična čegrtuša, no tako je željelo eksplodirati kroz hife i saprofite safirnog, žljezdanog svemira i postati Bog svog podruma, pagode i piramidalnog nebodera, pompoznog prepucija purpurne pume. Pogansko proljeće s djevicama što se vrtlože na trećem oku propucale džungle. Bacila se na koljena i molila za oprost božicu bombajskih lubanja, poljubila odraz u zrcalu i karminom ocrtala idola od ruža i hijacinta, ovnujski zabila glavu u zlato neproničnog stakla da jezikom ulovi usnene jesetre svoje dvojnice što miriše na kišu i pinije pred oluju. Parošci i paperje, ljuskice i štrge propupale su u golemo anemonično astralno biće od boja neznanih terestrijalnom. Raskošna mreškava halucinacija razbujala se u pipcima polipoznog virusa iridiscentne požude, škakljajući zrak zaumnim vriscima i treperavim šapatima zaspalog monstruma omnipotentne, hiperfalične, bulbovulvozne ljubavi. Njezine buntovne pizzicato djeveruše kupaju se u bambusu i sangriji nježnih, vjeverjih, pinkastičnih ljeta i ljuljuškaju štiklama nimbusa i oporih fahrenheita, pijane od otrovnoljubičastih snova o lansiranju u visprene vrulje Vege. Njihove goleme riblje oči kolutaju u crnim konkavima koštanih srcolikih njuški, usnice poput hladnih suza rakovica. Jastozi se veru po zastorima zapadnog vihora, ti nisi stvaran, ni modra vatra u golemom zrcalu napuštenog, bodljikavog dvorca, ni ove papirnate ruke i zastave od vena i lišajeva i krvi vampirove pokćerke. Njezina nevinost prosuta po porculanu kao raslinjene ličinke, pelud, prah mrtve majke. U povoju od ljiljana kao visokih, žeženih palmi, posestrime posrću plačući ariju grčke brodolomke. I čarke škripe kao skuti hipnagogne prikaze, sinusoide boli, avion zabijen u stijenu, odronjeni nokti niz slane zaliske tvoje kože, niz planinu, niz kolovrat zauzdanog plača, grlo u betonu sigama tunelu straha, crvenom šakom stežeš mi grlo, tjesnacima i vrletima deve kroče u moj požar ledenog mjeseca, strmo ušće okomitih lijesova, nudim ti usnama porezotinu zapešća, pulsirajuću, vrelu, malaksalu i slanu. Kao topli mrak butina u gnijezdu gujinih mladunaca.