I najcrnji dan će proći.

Neprijatelj je odgmizao kao ušlagirana zmija.

Mokri plašt povukao je za sobom sve larve,

Krpelje i škorpione.

Prodisat ću kad budem oslobođena.

Iz linoleumskog,kamfornog,farmakonskog

Pakla.

Svi zovu i ječe, potonuli telefon mrmori:

trenutno nedostupna.

Žao mi je. Ližem si rane kao kučka,

Kuče-mače-pokislo svrače.

Dječje brojalice odzvanjaju u mjehurima

Udaljenih, paučinskih fjordova.

Zavukla sam šaku u srce i izvukla

Ključ. Ljepljiv, vlažan, modar,

Tajanstven.

Blistav i krvav u pudingu

Pulsirajućem kao

Jednooki vanzemaljac.

Mliječna mrena u grimiznom Aherontu.

Srce je čelična viktorijanska kutija

S mezmeričnim ornamentima.

Muzička i grobna, mašina za slatkiše

Kisele i gorke, stezanje čeljusti

Kao ljubavnica metamfetamina.

Supersonična autocesta u

Provaliju boli,

Čekaš me kao egzekutor

Gušterski bljujući vatru,

Injekcije i giljotinu.

Moje iskrvareno truplo

Stoglava je aždaja tvoje savjesti.

Moje uskrsnuće – poetska pravda,

Cvijet koji te ranjava svojom

okrutnom ljepotom.

Ne želim vjerovati u nesreću.

Ne želim vjerovati svom strahu.

Ne želim dim u grlu, požar u plućima,

Noževe što mi komadaju utrobu

U kružnom žvakanju odvratne labrnje

psihotičnog inferna.

Konačno sam jestiva i slatka

U narančastim palmama Kambodže.

Zabranjena ljubav odvezla je uže

I otplovila iz mog vrta od trnja

Bez ruža. K pučini, k pučini,

K drugoj, tamnoj polutci,

Zauvijek izvan vidokruga.

Zbogom, riblje oko.

Vrelo sunce raskriljuje svoje bakrene

Podsuknje i guta me

U svoja stegna

Kao dobra vještica Istoka.